Mladen Vojičić Tifa
Mladen Vojičić Tifa Rođen je u Sarajevu na Grbavici 17.10.1960. godine u 4 sata ujutru u sarajevskoj bolnici “Koševo”. Svoj nadimak Tifa je dobio još kao klinac. Pošto nije znao da izgovara pravilno slovo “V”, pa je umjesto “Volim te” govorio “Folim te”. Jednom dok je prolazio voz rekao je:”Ide lokomotifa…” i tako tifa, tifa…. ostade Tifa. Pošto je Tifa dijete iz mješovitog braka, od oca Branka (Srbin po nacionalnosti) i majke Jelene (Hrvatica po nacionalnosti), to mu je bilo izuzetno teško, zbog vjerske strukture stanovništva u BiH za vrijeme rata, i zbog toga Tifa više voli da ga svi gledaju kao Bosanca, kako se već izjasnio. Tifa je u osnovnoj školi bio odličan đak. Kada se upisao u prvi razred gimnazije počinje pomalo da se bavi muzikom (svirao je bass i povremeno pjevao) i to ga uslovljava da izgubi godinu, ali je ostalo završio bez ikakvih problema. Njegova kolekcija upisanih, pa ostavljenih fakulteta, zaista je impresivna: strojarstvo, arhitektura, građevina, geodezija… Upisao je i mašinski fakultet jer je njegov otac intelektualac pa je želio da Tifa studira nešto aktuelno da bi’ mogao da se zaposli (Tifin stariji brat Dragan je inače završio pravni fakultet). Mašinski fakultet je napustio jer je već bilo očigledno da je taj momak stvoren da bude muzičar (muzikalan je inače na svoju mamu za koju tvrdi da strasno dobro pjeva). Tifini prvi muzički počeci vezani su za grupu “Prvi čin”. Međutim, u grupi “Prvi čin” je bio samo basista, oni su bili heavy-metal bend. Napustio je grupu i za samo mjesec dana kasnije odlazi u grupu koja je svirala Jazz-rock, bend “Kako kad” 1979.godine. U toj grupi prvi put počinje da pjeva. Napušta i ovu grupu i odlazi u “Paradox”, to mu je najmilija grupa prije “Topa”. Oktobra 1980. godine odlazi u vojsku, ali je tokom boravka u vojsci u stalnoj vezi sa Zlatanom Ćehićem, bassistom “Paradoxa”. Ćehić je komponovao, Tifa pisao pjesme a plan je bio nastavit’ sa radom grupe po Tifinom izlasku iz vojske. Ali, kada se ponovo pojavio u civilu u Sarajevu, “Paradox” više nije postojao, a Ćeha je bio član grupe “Top”. Ubrzo im se i Tifa pridružio a bend je potrajao do januara 1983. Tifa se jedno kraće vrijeme zadržao u obnovljenoj “Teškoj industriji” i tako su njegovi tekstovi iskorišteni za njihovu povratničku ploču “Ponovo sa vama”. Nije dugo ostao ni sa njima. Ubrzo je stigao neverovatan poziv: Da pjeva u “Bijelom dugmetu”! Goran Bregović je u to vrijeme pažljivo osluškivao sve sto se dešavalo na tadašnjoj sarajevskoj sceni i već tada je zapazio Tifu, ali kada je Bebek napustio grupu, Brega je u planu imao Alena Islamovića koji je odbio primamljivu ponudu zarad neizvjesne karijere “Divljih jagoda” u inostranstvu. Onda se Brega sjetio “divljeg momka” koji je tokom ljeta i rane jeseni 1984. postao najveća enigma i najstrože čuvana tajna u SFRJ. A dvadesetak dana prije dolaska menadžera “Dugmeta” kod Tife, Tifa je sanjao da je pjevač “Bijelog dugmeta”. Za Tifu je bila velika čast da pjeva u najvećem bendu tadašnje Juge. Ljubomorno čuvan od očiju javnosti, Tifa je uigravan sa bendom na Jadranu. Krajem ljeta ulaze u studio i rade na novom albumu, da bi’ prvi put javno publici bio predstavljen na koncertu u sarajevskoj “Slozi”, u kasnu jesen. Tada je Tifa dobio svoju prvu bitku, kada je i pored velikih problema s’ glasom pjevao uživo. Ubrzo zatim kreće turneja po cijeloj Jugoslaviji i šire,sa 380 000 prodatih ploča što do tada “Dugme” nikada nije napravilo. Tu počinje klasična priča o tamnoj strani slave. Momak koji je stigao niotkuda sada se nalazi na svim mogućim naslovnim stranicama, pred prepune dvorane, počinje život Rock’n’Roll zvijezde. Odjednom su tu “neke čudne materije” koje prate velike Rock spektakle. Pred neke koncerte, pogotovu pred one velike, Tifa nije uspijevao da nađe neophodan mir i stabilnost, ali je turneja ipak okončana. Loše droge ali isto takva i svirka. Ali najveći problem u bendu je bio taj što su oni navikli na čovjeka prije Tife, pa su isto očekivali i od njega, sto je bilo nemoguće. U to vreme kada se pojavio album jednostavno nazvan “Bijelo dugme” (“Kosovka djevojka”), svi su upoređivali Tifin glas s’ Bebekovim (iako takva poređenja danas izgledaju i više nego smiješna, jer se radi o totalno drugačijem načinu pjevanja), govorilo se da Brega insistira da Tifa vokalno treba da podsjeća na Bebeka. Tifa tvrdi potpuno suprotno. Kaže da kada bi’ Brega primijetio da malčice naginje ka Bebekovom stilu da bi’ ga opsovao i rekao da pjeva kako zna i umije, da ne kopira nikoga (što stvarno nema nikakve potrebe jer Tifa ima izvanredan glas). Od “Dugmeta” njegovo ime se veže uz enormne količine alkohola a pominju se i narkotici. Ubrzo izbija afera koja dobija sudski epilog, a Tifa zauvijek etiketu problematične Rock zvijezde. On nikada nije krio ništa iz svog života, niti je pokušavao da se ikada ikome pravda. U tom bendu su se događale raznorazne stvari o kojima bi’ moglo da se priča i piše do iznemoglosti. Poslednji nastup sa “Bijelim dugmetom” Tifa je imao 02. avgusta 1985. godine na koncertu u Moskvi. Tifa napušta bend svojevoljno (mada mnogi kažu da je istjeran iz benda što je potpuno pogrešno) 01.10.1985. Krajem 1985. snima duetsku pjesmu sa Željkom Bebekom “Široko nam toplo polje Glamočko/Kunem ti se dušo”. Sa Bebekom i “Armijom B” su imali turneju od 25 sjajnih koncerata. Bilo je to dobro druženje, samo što je Bebek želio da bude malo mlađi pa je pratio Tifin način života i završio na intenzivnoj njezi. Taj tempo je bio pretjeran i za mnogo mlađeg Tifu. Tifa o svojoj karijeri uvijek govori krajnje iskreno. To je za njega bila samo jedna nova stranica koju je otvorio i onda brzo zatvorio. Jer da je nastavio tim tempom danas sigurno ne bi’ bio među živima ili kako i sam Tifa kaže:”Sigurno bi’ bio dva ispod zemlje ili negdje tamo u pizdu materinu!”. Povratak na scenu se događa krajem 1986. kada se pridružuje grupi “Vatreni poljubac”. I sa njima snima sjajan album “100% Rock’n’Roll”. Kada je Alen Islamović napustio “Divlje jagode” i prešao u “Bijelo dugme” Sead Zele Lipovača ga poziva u svoj sastav. 1987. snima album “Konji”. Tada se Tifa prvi put pojavljuje kao autor i to u pjesmi “Zauvijek tvoj”. Na tom albumu su sarađivali sa muzičarima iz Londona, ali po njihovom povratku u matičnu zemlju, Zele otkriva da su nestale trake dviju najkomercijalnijih pjesama sa tog albuma:”Konji” i “Ne brini sestro, večeras sam tvoj”. Nije da se nikada nije razotkrilo ali ipak članovi benda su platili ljudima i ponovo uradili te pjesme. Poslije “Divljih jagoda” se pričalo da ce Tifa zauzeti mjesto vokala u svojoj omiljenoj domaćoj grupi “Atomsko skloniste”. I sam Tifa je podgrijao te glasine šišanjem do glave i zagonetnim izjavama koje su se uglavnom svodile na mudro ćutanje i osmjehivanje. Ali od svega toga ipak nije bilo ništa. Tifa se napokon odlučio za svoj prvi solistički album, koji zbog mnoštva nesretnih okolnosti vezanih uz njegovu izradu, distribuciju i propagandu, nikada nije dostigao popularnost ni ranijih ni ostalih ostvarenja. Album je izašao 1989. za izdavačku kuću “Sarajevo disk” jednostavno nazvan “No1”. Radeći na narednoj ploči, udružuje se sa Zlatanom Ćehićem-Ćehom, nekadašnjim bassistom “Jagoda” i 1990. u jesen objavljuje drugi solo album ”Samo ljubav postoji” za izdavačku kuću “Diskoton”. Ta ploča potvrđuje dve nepobitne stvari. Prva, da Tifa ima još mnogo toga da kaže, što potvrđuju njegovi tekstovi sa tog albuma… a druga, da je postalo jasno da Tifa ipak najbolje funkcioniše kada ima nekog uz sebe. Tifa sebe nikada nije vidio kao lidera jer voli da dijeli, a lideri ne vole da dijele i po njemu imaju “kobru u džepu”. Kaže da je potrebno da ima nekog pored sebe ko sve to vodi. Strasno je vjeran, k’o pas. Vjernost o kojoj je tada govorio i osjećaj pripadnosti ne napuštaju ga ni u najtežim trenucima. Dobar dio ratnih godina provodi u Sarajevu, u vremenu kada su svi napustili svoje domove i domovinu spašavajući živu glavu. Tada nastaju pjesme:”U bolje sutra ćemo poć’”, “Ponesi zastavu Dragane Vikiću”, Grbavica”, Sarajevo insallah”…Izbijanje rata u BiH omelo je tada planirano izdavanje materijala za njegovu treću solističku ploču. Ali je taj materijal ipak objavljen i to u vidu kasete. Pomjerenost i specifičnost životnih uslova u gradu uzrokuje da ce ‘B’ strana svake kasete biti prazna, jer se za štampanje nisu mogle naći druge osim kaseta od 90 minuta. Time su slušaoci dobili priliku da sami dosnime jednu stranu kasete, iako nisu mogli nigdje naći odgovarajući materijal, jednako kvalitetan kao Tifin za koga je on tvrdio da je najbolji koji je do tada napravio. Bez obzira na ratno stanje, Tifa je bio jako ponosan na svoj grad, na to sto je rođen bas u Sarajevu i da nema Boga koji bi’ ga odatle otjerao ili kakvih para, a kamoli kakvog čovjeka. U tom ratnom periodu Tifa se vjenčao Ljiljanom Matić, djevojkom sa kojom je bio u vezi još od 1981. a 1997. su dobili ćerkicu po imenu Sara. Tifa je imao milijardu prilika da napusti Sarajevo i ode kao sto su to učinili mnogi drugi, ali nije htjeo, nije želio, tu su mu žena, roditelji. Učestvovao je u projektu “Help Bosnia now”. (To je bio solisticki koncert kojeg je organizovao M.V. Tifa uz pomoć menadžera i još nekih ljudi. Sav prihod od koncerta bio je namijenjen liječenju djece stradale u ratu, na cijeloj teritoriji BiH). Pjevao na zajedničkom koncertu u “Slozi” 27.08.1993. u opsjednutom Sarajevu. Kada je počeo sa realizacijom ovog projekta svi su govorili:”Tifa je puk’o! Tifa je poludio!” Ali kada je došlo do ostvarenja shvatili su da Tifa radi jednu zaista ozbiljnu stvar. Bilo je raznih reakcija povodom tog koncerta, s’obzirom da je ‘uživo’ prenosio radio BiH, slušali su ga mnogi ljudi u Evropi. Poslije toga stigao je veliki broj pisama. Uz Tifu su svo to vreme bili njegova porodica, njegova supruga za koju Tifa kaže da je prošla s’ njim “sito i rešeto”, put od trnja do zvijezda, a da je mogla da ga napusti hiljadu puta, jer je imala razloga za to. Znala je da su to kod njega sve spontane reakcije, da je to problem koji ga je uvijek zajebavao, ta njegova iskrenost. Tifa je imao mali milion prilika da se obogati na najlakši mogući način. U vrijeme kada je napustio “Dugme”, kada su se oko njega vrtjele velike pare, na nagovor jednog čovjeka otputovao je za Beograd u hotel “Union”. Od jednog jako poznatog čovjeka, ali ne iz Tifine branše, dobio je nevjerovatnu ponudu da snimi materijal prototip onoga što su u to vrijeme radili Haris Džinović ili Džej, gdje je Tifa odmah trebao dobiti akontaciju. Pjesme su bile gotove, samo je trebao ući u studio i već bi’ imao zagarantovanih 300 000 prodatih ploča. To je galantno odbio rekavši: “Ja nisam taj!” U vremenu dok je radio sa “Jagodama”, kad im je producent bio Peter Hempton koji je ranije radio sa “Saxonom”, jednom prilikom ga je pitao koliko ima prodatih ploča do tada. Kada mu je Tifa odgovorio, čovjek ga je pitao koliki mu je vozni park, koliko ima vila i bazena. Onda mu je Tifa rekao:”Sve sto vidiš na meni, to je to!” Čovjek ga je dugo zbunjeno i blijedo gledao. Rock’n’Roll jeste muzika, ali je prvo način života ili po Tifi bukvalno:”Zabij i ljuljaj! Ako hoćeš time da se baviš i sam moraš biti takav!” Rock’n’Roll je Tifin način dokazivanja da je živ. I sam Tifa kaže da se u njemu može vidjeti i nešto simpatično i nešto ružno. On nikada nije bio sebičan. Promocija Tifinog trećeg albuma “Šareni dan” planirana je koncertom u ruševinama “Doma mladih” 14.08.1994. ali je on otkazan iz bezbjednosnih razloga. Tada je trebao da uradi duetsku pjesmu “Vraćam se tebi seko” sa Draženom Žericem-Žerom iz “Crvene jabuke”, ali nakon pritiska iz “Croatia recordsa” uz Žeru je na toj pjesmi zapjevao Alen Vitasović. Tifa nikada ništa nije htjeo javno pregovarati Žeri zbog toga, ali je prisutna doza gorčine kada mu se to pomene. Ali ima još puno razloga o kojima on ne želi da priča. Ne želi da govori o svojim neprijatnostima koje je imao u opkoljenom Sarajevu. Izbjegava priče o tome kako je brutalno pretučen, o pjevanju s’ pištoljem prislonjenim na sljepoočnicu. Ali nije to bio glavni uzrok koji ga je natjerao da napusti Sarajevo i ode u Njemačku. To je bila samo kap u prepunoj čaši. U Njemačkoj je jedno vrijeme nastupao sa “Divljim jagodama”, a zatim osniva sopstveni bend. Tokom 1995. godine radi na svom narednom albumu “Dani bez tebe”, na kojem sarađuje sa Lipovačom, a tekstove iz Londona šalje Zlatan Arslanagić. Sa tom pločom tri puta zaredom puni “Skenderiju”. Nakon toga izdaje dve kompilacije: “Grbavica” 1997. za izdavačku kuću “In takt records” čiji je producent Ruždija Metanović, Tifin menadžer od 1993. i druga kompilacija jednostavno nazvana “Kompilacija No1” 1998. za “Krin music”. Nakon duže pauze postalo mu je jasno da je vrijeme za novo diskografsko ostvarenje i poslije više od pet godina pojavljuje se album “Ostaću s’ tobom” za “In takt records”, januara 2001.godine. Komercijalni efekat nije bio jednak sa prethodnim albumom. Ova ploča uopšte nije pratila trendove, niti Tifa to umije. U stvari, mogao bi’ on biti u trendu, ali to onda ne bi’ bio on. Na tom albumu je pokušao da se više ne dere, najviše zbog toga sto su njegove pjesme jako zahtjevne. Na ovom albumu se pojavljuje i duetska pjesma “Evo ima godina” sa Gordanom Ivandić (sestrom Ipeta Ivandića, bubnjara “Dugmića”) i grupom “Makadam”, za koju je tekst napisao crnogorski kompozitor, frontman grupe “Makadam”, Mirsad Serhatlić, sa kojom su 2000. godine nastupali na “Sunčanim skalama” u Herceg-Novom i odnijeli ubjedljivo prvu pobjedu. U proljeće 2001. godine snima duetsku pjesmu sa splitskom grupom “Magazin” – “Zar je ljubav spala na to/Obećanja”. U jesen, tačnije 05.10.2001. održao je spektakularni koncert u KSC “Skenderiji” o kome ce se uvijek pričati i koji se smatra jednim od Tifinih najboljih koncerata u karijeri. Od tada datira Tifina saradnja sa Tončijem Huljićem, liderom “Magazina” koji je ostao oduševljen načinom i lakoćom kako je Tifa otpjevao svoju dionicu u pjesmi “Zar je ljubav spala na to”. Bio je voljan da mu uradi cijeli naredni album, ali se Tifa premišljao jer nije siguran da je to muzika koja njemu odgovara. Takođe mu je i Dino Merlin nudio pjesme koje su se Tifi jako dopale, ali mu je nešto nedostajalo. Druženje! Upravo je to Dini i rekao. A ovaj se odmah požalio Ruždiji, kao…:”Joj, Tifa nije normalan! To znaci da ja moram da se drogiram, da pijem…?” Tifa tako nešto nije ni pomislio, a kamo li rekao, samo je bio iskren. Po Tifi pjesme ne nastaju preko noći, već iz druženja, kao i svi njegovi prethodni albumi. Postoji ogroman broj ljudi koji sarađuje s’ Tifom i koji su uz njega. Ima i svoj vlastiti bend “Tifa band” koji ga prati na svim njegovim svirkama. Tifa ne voli play-back. Ni sam ne zna broj diskoteka koje je odbio zbog svirke na play-back, samo zato što su njegove pjesme živahne, pričaju o njegovom životnom iskustvu. Stoga mu je jako stalo da uspostavi kontakt s’ publikom, da ona osjeti tu životnu vibraciju. Svaki Tifin koncert predstavlja golu razmjenu emocija između njega i publike. Tifa se uvijek predaje do kraja, nijedan njegov koncert nije bio lažiran, niti ce ikada biti.Tife ima na raznoraznim mjestima i kulturno-umjetničkim i sportskim dešavanjima u Sarajevu ili BiH, na raznim dodjelama nagrada, proslavama… Učestvovao je u raznim projektima i pjesmama raznih izvođača, 1985. u pjesmi “Za milion godina”, a kasnije u “Sarajevo ce biti”, “Samo je ljubav”, “Stari” (pjesma posvećena Starom mostu u Mostaru), u himni BiH reprezentacije 2003. Otpjevao je duetsku pjesmu sa Halidom Bešlićem “Legende ne umiru” posvećenu sada pokojnom Davorinu Popoviću-Pimpeku iz “Indeksa” (inače, Tifinom omiljenom pjevaču). Snima još jednu pjesmu takođe posvećenu Davorinu “Pjesmom za Davorina” sa Dadom Topićem, Fazlom i Akijem Rahimovskim iz “Parnog valjka”. Sarađivao je, a i dan-danas sarađuje sa mnogim poznatim muzičarima, pjevačima, pjevačicama širom ex-Yugoslavije. 2002. godine Tifa je izdao svoj CD “The best of…1984-2002.” za izdavačku kuću “Music star production” koju su osnovali Raka Marić (bivsi menadzer “Dugmica”) i Gane Pecikoža za srpsku publiku koja nije imala prilike da čuje njegove pjesme od raspada Juge. A iste godine izlazi i CD i VHS live koncerta iz “Skenderije”, “Skenderija-LIVE”. 2004. godine snima najavnu i odjavnu špicu za jednu Bosansko-Hercegovačku seriju “Crna hronika” za koju je tekst napisao Zlatan Fazlić-Fazla, na čijem se albumu kasnije Tifa pojavljuje kao gost u pjesmi “Blues”. Juna 2004. godine se pojavljuje na budvanskom festivalu na nagovor Rake Marica i Ganeta Pecikože. Osvaja drugo mjesto sa predivnom baladom “Sjaj u rosi” koju je napisao Mirsad Šerhatlić. Ne zadugo, samo dva mjeseca kasnije, avgusta mjeseca, Tifa snima duetsku pjesmu sa banjalučkom pop pjevačicom Majom Tatić - “Zadnja riječ na usnama” koja se našla na njenom novom albumu “Lagali su me”. To je samo još jedna u nizu Tifinih sjajnih pjesama. Jer šta osim izvanredne pjesme može da ima čovjek sa tako lijepim, sjajnim, blago promuklim a u isto vrijeme umiljatim i nježnim glasom? Krajem februara i početkom marta, Tifa je održao sjajnu turneju po Skandinaviji zajedno sa Harisom Džinovicem. Sa Halidom i Ninom Prsešom snima pjesmu “Dalidali da dam” za BIH Radijski festival 2005. Aprila 2005. na press-konferenciji u Zagrebu pod pokroviteljstvom “Coca-Cole” je odlučeno ponovno okupljanje legendarnog “Bijelog dugmeta”. Koncerti su održani u Sarajevu (15.06.2005.) na stadionu Koševo, u Zagrebu (22.06.2005.) na stadionu Maksimir i u Beogradu (28.06.2005.) na Hipodromu. Na pozornici su se po prvi put našla sva tri pjevača zajedno, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović, zatim Goran Bregović, Zoran Redžić, Vlado Pravdić, Laza Ristovski, Milić Vukašinović i Dragan Ðidji Jankelić. Koncerti su posjećeni u rekordnom broju i njime je najveći Rock bend ex-Juge zauvijek otišao u legendu. Inače, Tifa radi na svom novom albumu, za kojeg tvrdi da ce najvjerovatnije biti gotov do kraja ove godine, polako ali sigurno… :) :)
Mladen Vojičić Tifa Rođen je u Sarajevu na Grbavici 17.10.1960. godine u 4 sata ujutru u sarajevskoj bolnici “Koševo”. Svoj nadimak Tifa je dobio još kao klinac. Pošto nije znao da izgovara pravilno slovo “V”, pa je umjesto “Volim te” govorio “Folim te”. Jednom dok je prolazio voz rekao je:”Ide lokomotifa…” i tako tifa, tifa…. ostade Tifa. Pošto je Tifa dijete iz mješovitog braka, od oca Branka (Srbin po nacionalnosti) i majke Jelene (Hrvatica po nacionalnosti), to mu je bilo izuzetno teško, zbog vjerske strukture stanovništva u BiH za vrijeme rata, i zbog toga Tifa više voli da ga svi gledaju kao Bosanca, kako se već izjasnio. Tifa je u osnovnoj školi bio odličan đak. Kada se upisao u prvi razred gimnazije počinje pomalo da se bavi muzikom (svirao je bass i povremeno pjevao) i to ga uslovljava da izgubi godinu, ali je ostalo završio bez ikakvih problema. Njegova kolekcija upisanih, pa ostavljenih fakulteta, zaista je impresivna: strojarstvo, arhitektura, građevina, geodezija… Upisao je i mašinski fakultet jer je njegov otac intelektualac pa je želio da Tifa studira nešto aktuelno da bi’ mogao da se zaposli (Tifin stariji brat Dragan je inače završio pravni fakultet). Mašinski fakultet je napustio jer je već bilo očigledno da je taj momak stvoren da bude muzičar (muzikalan je inače na svoju mamu za koju tvrdi da strasno dobro pjeva). Tifini prvi muzički počeci vezani su za grupu “Prvi čin”. Međutim, u grupi “Prvi čin” je bio samo basista, oni su bili heavy-metal bend. Napustio je grupu i za samo mjesec dana kasnije odlazi u grupu koja je svirala Jazz-rock, bend “Kako kad” 1979.godine. U toj grupi prvi put počinje da pjeva. Napušta i ovu grupu i odlazi u “Paradox”, to mu je najmilija grupa prije “Topa”. Oktobra 1980. godine odlazi u vojsku, ali je tokom boravka u vojsci u stalnoj vezi sa Zlatanom Ćehićem, bassistom “Paradoxa”. Ćehić je komponovao, Tifa pisao pjesme a plan je bio nastavit’ sa radom grupe po Tifinom izlasku iz vojske. Ali, kada se ponovo pojavio u civilu u Sarajevu, “Paradox” više nije postojao, a Ćeha je bio član grupe “Top”. Ubrzo im se i Tifa pridružio a bend je potrajao do januara 1983. Tifa se jedno kraće vrijeme zadržao u obnovljenoj “Teškoj industriji” i tako su njegovi tekstovi iskorišteni za njihovu povratničku ploču “Ponovo sa vama”. Nije dugo ostao ni sa njima. Ubrzo je stigao neverovatan poziv: Da pjeva u “Bijelom dugmetu”! Goran Bregović je u to vrijeme pažljivo osluškivao sve sto se dešavalo na tadašnjoj sarajevskoj sceni i već tada je zapazio Tifu, ali kada je Bebek napustio grupu, Brega je u planu imao Alena Islamovića koji je odbio primamljivu ponudu zarad neizvjesne karijere “Divljih jagoda” u inostranstvu. Onda se Brega sjetio “divljeg momka” koji je tokom ljeta i rane jeseni 1984. postao najveća enigma i najstrože čuvana tajna u SFRJ. A dvadesetak dana prije dolaska menadžera “Dugmeta” kod Tife, Tifa je sanjao da je pjevač “Bijelog dugmeta”. Za Tifu je bila velika čast da pjeva u najvećem bendu tadašnje Juge. Ljubomorno čuvan od očiju javnosti, Tifa je uigravan sa bendom na Jadranu. Krajem ljeta ulaze u studio i rade na novom albumu, da bi’ prvi put javno publici bio predstavljen na koncertu u sarajevskoj “Slozi”, u kasnu jesen. Tada je Tifa dobio svoju prvu bitku, kada je i pored velikih problema s’ glasom pjevao uživo. Ubrzo zatim kreće turneja po cijeloj Jugoslaviji i šire,sa 380 000 prodatih ploča što do tada “Dugme” nikada nije napravilo. Tu počinje klasična priča o tamnoj strani slave. Momak koji je stigao niotkuda sada se nalazi na svim mogućim naslovnim stranicama, pred prepune dvorane, počinje život Rock’n’Roll zvijezde. Odjednom su tu “neke čudne materije” koje prate velike Rock spektakle. Pred neke koncerte, pogotovu pred one velike, Tifa nije uspijevao da nađe neophodan mir i stabilnost, ali je turneja ipak okončana. Loše droge ali isto takva i svirka. Ali najveći problem u bendu je bio taj što su oni navikli na čovjeka prije Tife, pa su isto očekivali i od njega, sto je bilo nemoguće. U to vreme kada se pojavio album jednostavno nazvan “Bijelo dugme” (“Kosovka djevojka”), svi su upoređivali Tifin glas s’ Bebekovim (iako takva poređenja danas izgledaju i više nego smiješna, jer se radi o totalno drugačijem načinu pjevanja), govorilo se da Brega insistira da Tifa vokalno treba da podsjeća na Bebeka. Tifa tvrdi potpuno suprotno. Kaže da kada bi’ Brega primijetio da malčice naginje ka Bebekovom stilu da bi’ ga opsovao i rekao da pjeva kako zna i umije, da ne kopira nikoga (što stvarno nema nikakve potrebe jer Tifa ima izvanredan glas). Od “Dugmeta” njegovo ime se veže uz enormne količine alkohola a pominju se i narkotici. Ubrzo izbija afera koja dobija sudski epilog, a Tifa zauvijek etiketu problematične Rock zvijezde. On nikada nije krio ništa iz svog života, niti je pokušavao da se ikada ikome pravda. U tom bendu su se događale raznorazne stvari o kojima bi’ moglo da se priča i piše do iznemoglosti. Poslednji nastup sa “Bijelim dugmetom” Tifa je imao 02. avgusta 1985. godine na koncertu u Moskvi. Tifa napušta bend svojevoljno (mada mnogi kažu da je istjeran iz benda što je potpuno pogrešno) 01.10.1985. Krajem 1985. snima duetsku pjesmu sa Željkom Bebekom “Široko nam toplo polje Glamočko/Kunem ti se dušo”. Sa Bebekom i “Armijom B” su imali turneju od 25 sjajnih koncerata. Bilo je to dobro druženje, samo što je Bebek želio da bude malo mlađi pa je pratio Tifin način života i završio na intenzivnoj njezi. Taj tempo je bio pretjeran i za mnogo mlađeg Tifu. Tifa o svojoj karijeri uvijek govori krajnje iskreno. To je za njega bila samo jedna nova stranica koju je otvorio i onda brzo zatvorio. Jer da je nastavio tim tempom danas sigurno ne bi’ bio među živima ili kako i sam Tifa kaže:”Sigurno bi’ bio dva ispod zemlje ili negdje tamo u pizdu materinu!”. Povratak na scenu se događa krajem 1986. kada se pridružuje grupi “Vatreni poljubac”. I sa njima snima sjajan album “100% Rock’n’Roll”. Kada je Alen Islamović napustio “Divlje jagode” i prešao u “Bijelo dugme” Sead Zele Lipovača ga poziva u svoj sastav. 1987. snima album “Konji”. Tada se Tifa prvi put pojavljuje kao autor i to u pjesmi “Zauvijek tvoj”. Na tom albumu su sarađivali sa muzičarima iz Londona, ali po njihovom povratku u matičnu zemlju, Zele otkriva da su nestale trake dviju najkomercijalnijih pjesama sa tog albuma:”Konji” i “Ne brini sestro, večeras sam tvoj”. Nije da se nikada nije razotkrilo ali ipak članovi benda su platili ljudima i ponovo uradili te pjesme. Poslije “Divljih jagoda” se pričalo da ce Tifa zauzeti mjesto vokala u svojoj omiljenoj domaćoj grupi “Atomsko skloniste”. I sam Tifa je podgrijao te glasine šišanjem do glave i zagonetnim izjavama koje su se uglavnom svodile na mudro ćutanje i osmjehivanje. Ali od svega toga ipak nije bilo ništa. Tifa se napokon odlučio za svoj prvi solistički album, koji zbog mnoštva nesretnih okolnosti vezanih uz njegovu izradu, distribuciju i propagandu, nikada nije dostigao popularnost ni ranijih ni ostalih ostvarenja. Album je izašao 1989. za izdavačku kuću “Sarajevo disk” jednostavno nazvan “No1”. Radeći na narednoj ploči, udružuje se sa Zlatanom Ćehićem-Ćehom, nekadašnjim bassistom “Jagoda” i 1990. u jesen objavljuje drugi solo album ”Samo ljubav postoji” za izdavačku kuću “Diskoton”. Ta ploča potvrđuje dve nepobitne stvari. Prva, da Tifa ima još mnogo toga da kaže, što potvrđuju njegovi tekstovi sa tog albuma… a druga, da je postalo jasno da Tifa ipak najbolje funkcioniše kada ima nekog uz sebe. Tifa sebe nikada nije vidio kao lidera jer voli da dijeli, a lideri ne vole da dijele i po njemu imaju “kobru u džepu”. Kaže da je potrebno da ima nekog pored sebe ko sve to vodi. Strasno je vjeran, k’o pas. Vjernost o kojoj je tada govorio i osjećaj pripadnosti ne napuštaju ga ni u najtežim trenucima. Dobar dio ratnih godina provodi u Sarajevu, u vremenu kada su svi napustili svoje domove i domovinu spašavajući živu glavu. Tada nastaju pjesme:”U bolje sutra ćemo poć’”, “Ponesi zastavu Dragane Vikiću”, Grbavica”, Sarajevo insallah”…Izbijanje rata u BiH omelo je tada planirano izdavanje materijala za njegovu treću solističku ploču. Ali je taj materijal ipak objavljen i to u vidu kasete. Pomjerenost i specifičnost životnih uslova u gradu uzrokuje da ce ‘B’ strana svake kasete biti prazna, jer se za štampanje nisu mogle naći druge osim kaseta od 90 minuta. Time su slušaoci dobili priliku da sami dosnime jednu stranu kasete, iako nisu mogli nigdje naći odgovarajući materijal, jednako kvalitetan kao Tifin za koga je on tvrdio da je najbolji koji je do tada napravio. Bez obzira na ratno stanje, Tifa je bio jako ponosan na svoj grad, na to sto je rođen bas u Sarajevu i da nema Boga koji bi’ ga odatle otjerao ili kakvih para, a kamoli kakvog čovjeka. U tom ratnom periodu Tifa se vjenčao Ljiljanom Matić, djevojkom sa kojom je bio u vezi još od 1981. a 1997. su dobili ćerkicu po imenu Sara. Tifa je imao milijardu prilika da napusti Sarajevo i ode kao sto su to učinili mnogi drugi, ali nije htjeo, nije želio, tu su mu žena, roditelji. Učestvovao je u projektu “Help Bosnia now”. (To je bio solisticki koncert kojeg je organizovao M.V. Tifa uz pomoć menadžera i još nekih ljudi. Sav prihod od koncerta bio je namijenjen liječenju djece stradale u ratu, na cijeloj teritoriji BiH). Pjevao na zajedničkom koncertu u “Slozi” 27.08.1993. u opsjednutom Sarajevu. Kada je počeo sa realizacijom ovog projekta svi su govorili:”Tifa je puk’o! Tifa je poludio!” Ali kada je došlo do ostvarenja shvatili su da Tifa radi jednu zaista ozbiljnu stvar. Bilo je raznih reakcija povodom tog koncerta, s’obzirom da je ‘uživo’ prenosio radio BiH, slušali su ga mnogi ljudi u Evropi. Poslije toga stigao je veliki broj pisama. Uz Tifu su svo to vreme bili njegova porodica, njegova supruga za koju Tifa kaže da je prošla s’ njim “sito i rešeto”, put od trnja do zvijezda, a da je mogla da ga napusti hiljadu puta, jer je imala razloga za to. Znala je da su to kod njega sve spontane reakcije, da je to problem koji ga je uvijek zajebavao, ta njegova iskrenost. Tifa je imao mali milion prilika da se obogati na najlakši mogući način. U vrijeme kada je napustio “Dugme”, kada su se oko njega vrtjele velike pare, na nagovor jednog čovjeka otputovao je za Beograd u hotel “Union”. Od jednog jako poznatog čovjeka, ali ne iz Tifine branše, dobio je nevjerovatnu ponudu da snimi materijal prototip onoga što su u to vrijeme radili Haris Džinović ili Džej, gdje je Tifa odmah trebao dobiti akontaciju. Pjesme su bile gotove, samo je trebao ući u studio i već bi’ imao zagarantovanih 300 000 prodatih ploča. To je galantno odbio rekavši: “Ja nisam taj!” U vremenu dok je radio sa “Jagodama”, kad im je producent bio Peter Hempton koji je ranije radio sa “Saxonom”, jednom prilikom ga je pitao koliko ima prodatih ploča do tada. Kada mu je Tifa odgovorio, čovjek ga je pitao koliki mu je vozni park, koliko ima vila i bazena. Onda mu je Tifa rekao:”Sve sto vidiš na meni, to je to!” Čovjek ga je dugo zbunjeno i blijedo gledao. Rock’n’Roll jeste muzika, ali je prvo način života ili po Tifi bukvalno:”Zabij i ljuljaj! Ako hoćeš time da se baviš i sam moraš biti takav!” Rock’n’Roll je Tifin način dokazivanja da je živ. I sam Tifa kaže da se u njemu može vidjeti i nešto simpatično i nešto ružno. On nikada nije bio sebičan. Promocija Tifinog trećeg albuma “Šareni dan” planirana je koncertom u ruševinama “Doma mladih” 14.08.1994. ali je on otkazan iz bezbjednosnih razloga. Tada je trebao da uradi duetsku pjesmu “Vraćam se tebi seko” sa Draženom Žericem-Žerom iz “Crvene jabuke”, ali nakon pritiska iz “Croatia recordsa” uz Žeru je na toj pjesmi zapjevao Alen Vitasović. Tifa nikada ništa nije htjeo javno pregovarati Žeri zbog toga, ali je prisutna doza gorčine kada mu se to pomene. Ali ima još puno razloga o kojima on ne želi da priča. Ne želi da govori o svojim neprijatnostima koje je imao u opkoljenom Sarajevu. Izbjegava priče o tome kako je brutalno pretučen, o pjevanju s’ pištoljem prislonjenim na sljepoočnicu. Ali nije to bio glavni uzrok koji ga je natjerao da napusti Sarajevo i ode u Njemačku. To je bila samo kap u prepunoj čaši. U Njemačkoj je jedno vrijeme nastupao sa “Divljim jagodama”, a zatim osniva sopstveni bend. Tokom 1995. godine radi na svom narednom albumu “Dani bez tebe”, na kojem sarađuje sa Lipovačom, a tekstove iz Londona šalje Zlatan Arslanagić. Sa tom pločom tri puta zaredom puni “Skenderiju”. Nakon toga izdaje dve kompilacije: “Grbavica” 1997. za izdavačku kuću “In takt records” čiji je producent Ruždija Metanović, Tifin menadžer od 1993. i druga kompilacija jednostavno nazvana “Kompilacija No1” 1998. za “Krin music”. Nakon duže pauze postalo mu je jasno da je vrijeme za novo diskografsko ostvarenje i poslije više od pet godina pojavljuje se album “Ostaću s’ tobom” za “In takt records”, januara 2001.godine. Komercijalni efekat nije bio jednak sa prethodnim albumom. Ova ploča uopšte nije pratila trendove, niti Tifa to umije. U stvari, mogao bi’ on biti u trendu, ali to onda ne bi’ bio on. Na tom albumu je pokušao da se više ne dere, najviše zbog toga sto su njegove pjesme jako zahtjevne. Na ovom albumu se pojavljuje i duetska pjesma “Evo ima godina” sa Gordanom Ivandić (sestrom Ipeta Ivandića, bubnjara “Dugmića”) i grupom “Makadam”, za koju je tekst napisao crnogorski kompozitor, frontman grupe “Makadam”, Mirsad Serhatlić, sa kojom su 2000. godine nastupali na “Sunčanim skalama” u Herceg-Novom i odnijeli ubjedljivo prvu pobjedu. U proljeće 2001. godine snima duetsku pjesmu sa splitskom grupom “Magazin” – “Zar je ljubav spala na to/Obećanja”. U jesen, tačnije 05.10.2001. održao je spektakularni koncert u KSC “Skenderiji” o kome ce se uvijek pričati i koji se smatra jednim od Tifinih najboljih koncerata u karijeri. Od tada datira Tifina saradnja sa Tončijem Huljićem, liderom “Magazina” koji je ostao oduševljen načinom i lakoćom kako je Tifa otpjevao svoju dionicu u pjesmi “Zar je ljubav spala na to”. Bio je voljan da mu uradi cijeli naredni album, ali se Tifa premišljao jer nije siguran da je to muzika koja njemu odgovara. Takođe mu je i Dino Merlin nudio pjesme koje su se Tifi jako dopale, ali mu je nešto nedostajalo. Druženje! Upravo je to Dini i rekao. A ovaj se odmah požalio Ruždiji, kao…:”Joj, Tifa nije normalan! To znaci da ja moram da se drogiram, da pijem…?” Tifa tako nešto nije ni pomislio, a kamo li rekao, samo je bio iskren. Po Tifi pjesme ne nastaju preko noći, već iz druženja, kao i svi njegovi prethodni albumi. Postoji ogroman broj ljudi koji sarađuje s’ Tifom i koji su uz njega. Ima i svoj vlastiti bend “Tifa band” koji ga prati na svim njegovim svirkama. Tifa ne voli play-back. Ni sam ne zna broj diskoteka koje je odbio zbog svirke na play-back, samo zato što su njegove pjesme živahne, pričaju o njegovom životnom iskustvu. Stoga mu je jako stalo da uspostavi kontakt s’ publikom, da ona osjeti tu životnu vibraciju. Svaki Tifin koncert predstavlja golu razmjenu emocija između njega i publike. Tifa se uvijek predaje do kraja, nijedan njegov koncert nije bio lažiran, niti ce ikada biti.Tife ima na raznoraznim mjestima i kulturno-umjetničkim i sportskim dešavanjima u Sarajevu ili BiH, na raznim dodjelama nagrada, proslavama… Učestvovao je u raznim projektima i pjesmama raznih izvođača, 1985. u pjesmi “Za milion godina”, a kasnije u “Sarajevo ce biti”, “Samo je ljubav”, “Stari” (pjesma posvećena Starom mostu u Mostaru), u himni BiH reprezentacije 2003. Otpjevao je duetsku pjesmu sa Halidom Bešlićem “Legende ne umiru” posvećenu sada pokojnom Davorinu Popoviću-Pimpeku iz “Indeksa” (inače, Tifinom omiljenom pjevaču). Snima još jednu pjesmu takođe posvećenu Davorinu “Pjesmom za Davorina” sa Dadom Topićem, Fazlom i Akijem Rahimovskim iz “Parnog valjka”. Sarađivao je, a i dan-danas sarađuje sa mnogim poznatim muzičarima, pjevačima, pjevačicama širom ex-Yugoslavije. 2002. godine Tifa je izdao svoj CD “The best of…1984-2002.” za izdavačku kuću “Music star production” koju su osnovali Raka Marić (bivsi menadzer “Dugmica”) i Gane Pecikoža za srpsku publiku koja nije imala prilike da čuje njegove pjesme od raspada Juge. A iste godine izlazi i CD i VHS live koncerta iz “Skenderije”, “Skenderija-LIVE”. 2004. godine snima najavnu i odjavnu špicu za jednu Bosansko-Hercegovačku seriju “Crna hronika” za koju je tekst napisao Zlatan Fazlić-Fazla, na čijem se albumu kasnije Tifa pojavljuje kao gost u pjesmi “Blues”. Juna 2004. godine se pojavljuje na budvanskom festivalu na nagovor Rake Marica i Ganeta Pecikože. Osvaja drugo mjesto sa predivnom baladom “Sjaj u rosi” koju je napisao Mirsad Šerhatlić. Ne zadugo, samo dva mjeseca kasnije, avgusta mjeseca, Tifa snima duetsku pjesmu sa banjalučkom pop pjevačicom Majom Tatić - “Zadnja riječ na usnama” koja se našla na njenom novom albumu “Lagali su me”. To je samo još jedna u nizu Tifinih sjajnih pjesama. Jer šta osim izvanredne pjesme može da ima čovjek sa tako lijepim, sjajnim, blago promuklim a u isto vrijeme umiljatim i nježnim glasom? Krajem februara i početkom marta, Tifa je održao sjajnu turneju po Skandinaviji zajedno sa Harisom Džinovicem. Sa Halidom i Ninom Prsešom snima pjesmu “Dalidali da dam” za BIH Radijski festival 2005. Aprila 2005. na press-konferenciji u Zagrebu pod pokroviteljstvom “Coca-Cole” je odlučeno ponovno okupljanje legendarnog “Bijelog dugmeta”. Koncerti su održani u Sarajevu (15.06.2005.) na stadionu Koševo, u Zagrebu (22.06.2005.) na stadionu Maksimir i u Beogradu (28.06.2005.) na Hipodromu. Na pozornici su se po prvi put našla sva tri pjevača zajedno, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović, zatim Goran Bregović, Zoran Redžić, Vlado Pravdić, Laza Ristovski, Milić Vukašinović i Dragan Ðidji Jankelić. Koncerti su posjećeni u rekordnom broju i njime je najveći Rock bend ex-Juge zauvijek otišao u legendu. Inače, Tifa radi na svom novom albumu, za kojeg tvrdi da ce najvjerovatnije biti gotov do kraja ove godine, polako ali sigurno… :) :)
